Predsjedništvo HAZU-a u BiH je na održanoj sjednici razmatralo ostvarivanje ljudskih i kolektivnih prava i sloboda te zaključilo, na temelju više bitnih parametara, da se Hrvate u BiH sustavno obespravljuje, diskriminira i ponižava pa ovom promemorijom želi upoznati pojedine uvažene međunarodne ustanove i javnost o uskraćivanju i reduciranju elementarnih političkih, gospodarskih i drugih demokratskih prava i sloboda.
Kao najviša institucija hrvatskoga naroda u znanosti i umjetnosti, Akademija ne smije šutjeti ni biti ravnodušna dok se krše temeljna prava i interesi drevnog europskog i konstitutivnog naroda BiH. Zadaća intelektualaca je kritički analizirati stanje te na argumentiran način, u dobroj namjeri, iskazivati istinu, razotkrivati nepravdu, upućivati na postupke kojima se kompromitiraju prava i slobode proklamirane i usvojene Općom deklaracijom UN-a o ljudskim pravima i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obespravljivanje i diskriminacija
Pripadamo narodu koji je dugo snivao, želio i očekivao zapadnoeuropske civilizacijske i demokratske standarde, ali zbog nesklone povijesti, totalitarizma, centralizma, unitarizma, hegemonije i diskriminacije mnogi su Hrvati morali bježati iz svoje domovine u zemlje zapadne Europe ili u Ameriku. Ne želimo praviti od sebe nikakvu žrtvu ni tražiti bilo čije milosrđe, povlastice i protežiranje, nego hoćemo i moramo reći da smo, unatoč svim patnjama, progonima, već trinaest stoljeća duboko ukorijenjeni u ovu zemlju, da pripadamo zapadnoeuropskoj civilizaciji i uljudbi. I danas Hrvati iskreno i prvi vuku BiH u euroatlantske integracije, a kako im se vraća?
Ova promemorija, zahtjev za stvarnu, a ne verbalnu jednakopravnost i konstitutivnost, znači da je došla voda do grla, da su Hrvati u teškom i opasnom položaju pa Akademija ima intelektualnu i moralnu obvezu dići glas i upoznati javnost sa stvarnim stanjem. Optužba da Hrvati i hrvatski predstavnici vode tobože proistočnu politiku grubo je podmetanje, smišljena izmišljotina, neutemeljena kleveta, što odbacujemo s indignacijom. Kad god Hrvati traže pravdu, istinu, kad se zauzimaju za ravnopravnost konstitutivnih naroda i iskreno, bez pretvaranja, zalažu za ulazak BiH u euroatlantske integracije, neutemeljeno i tendenciozno ih se optužuje za ovo i ono da se ne bi rješavali opravdani zahtjevi predstavnika hrvatskoga naroda.
Članovi Predsjedništva postavljaju pitanja i traže odgovor: Zašto se malobrojni hrvatski narod obespravljuje i diskriminira? Zašto mu se uskraćuje pravo na jednakopravnost s druga dva konstitutivna naroda? Zašto su se samovoljno prekrajale odredbe Daytonskog sporazuma i sve na štetu hrvatskoga naroda? Zašto je BiH dovedena u teško krizno stanje, do razdora, sijanja mržnje, netrpeljivosti, nepovjerenja? Zašto se šuti i ne procesuiraju masovni i drugi zločini nad Hrvatima? Zašto se šuti o etničkom čišćenju Hrvata, što svjedoče ugašene župe, razorena, spaljena sela, opljačkane devastirane kuće? Zašto još nisu pronađeni izvršitelji ubojstva hrvatskog generala, doministra unutarnjih poslova Federacije, te uglednog gospodarstvenika, sedam Hrvata povratnika u središnjoj Bosni i još mnogo sličnih, konkretnih i poznatih slučajeva i događaja.