U dvorani u kojoj su se nekad organizirali jugoslavenski i srpski diplomatski prijemi sada stoje razbacane stolice oko velikog kuhinjskog stola, a na njemu ostaci obroka: svježa paprika, salama, konzerve nečega što izgleda kao mesni narezak. U jednoj prostoriji pored te dvorane na ulazu stoje neke vrednije stvari pokupljene iz drugih soba: umjetničke slike, porculanski setovi posuđa, a među svime time i dokument s hrvatskim grbom i oznakom veleposlanstva RH u Belgiji: “Evidencijska lista za ulazak u sukcesijsku zgradu”.
Gore po katovima, u nekadašnjim uredima i dvoranama za sastanke, na podovima stoje madraci na kojima spavaju migranti, tražitelji azila, beskućnici, koji su u ovu zgradu uselili u organizaciji jedne belgijske organizacije skvotera i volontera za pomoć migrantima. Zgrada bivšeg jugoslavenskog veleposlanstva u Bruxellesu – koju je do prije nekoliko godina kao svoje veleposlanstvo nastavila koristiti Srbija, potom ispraznila prostor u preseljenju na drugu lokaciju, da bi ovog srpnja u postupku sukcesije zgrada postala suvlasništvo Hrvatske i Sjeverne Makedonije – sada je, naime, okupirana.
