U slini voštanih crva otkriveni enzimi koji razgrađuju plastiku

Enzimi iz sline voštanih crva, ličinki moljaca koji jedu pčelinji vosak za izgradnju saća s lakoćom razgrađuju jednu od najčešćih vrsta plastike koja se upotrebljava globalno – što otvara put borbi protiv onečišćenja plastikom, rezultati su studije objavljeni u utorak.

Istraživači su ustanovili da dva enzima identificirana u slini ovih gusjenica brzo i na sobnoj temperaturi razgrađuju polietilen, najrašireniju plastiku u svijetu koja najviše pridonosi ekološkoj krizi, a nalazimo je posvuda – od oceana do planinskih vrhova.

Od 400 milijuna tona plastike, koliko je se prema procjeni OECD-a proizvede svake godine, otprilike trećinu čini polietilen. Najviše ga je iz petrokemije, jer je jednostavan i jeftin za proizvodnju, a najviše se rabi za pakiranje.

Enzimi pokreću biokemijske reakcije

Studija se temelji na nalazima istraživača iz 2017. po kojima su voštani crvi u stanju razgraditi polietilen, premda tada nije bilo potpuno jasno na koji način sićušnim insektima to uspijeva. Sada su znanstvenici i to otkrili, riječ je o enzimima, tvarima koje proizvode živi organizmi koji pokreću biokemijske reakcije.

Rezultati studije objavljeni su u časopisu Nature Communications.

Da bi se plastika razgradila, kisik mora prodrijeti u polimer ili plastičnu molekulu. To je važan početni korak koji se naziva oksidacija.

Znanstvenici su ustanovili da su enzimi oksidaciju izveli u samo nekoliko sati, a da pritom nije bilo potrebe za prethodnom obradom, poput primjerice primjene topline ili zračenja.

Saznanje “mijenja razumijevanje biorazgradnje plastike”

Ovo saznanje “mijenja razumijevanje biorazgradnje plastike”, rekla je molekularna biologinja i pčelarka amaterka, Federica Bertocchini iz španjolskoga Nacionalnog istraživačkog vijeća (CSIC), koja je vodila studiju.

Plastika je napravljena od polimera koji su teško razgradivi i sadržavaju aditive koji im povećavaju trajnost, što znači da može ostati netaknuta godinama, desetljećima pa čak i stoljećima.

– Karakteristike koje plastiku čine jedinstvenim i korisnim materijalom istodobno uzrokuju jedan od najvećih problema ovoga stoljeća, rekla je Bertocchini.

Objasnila je da je na ideju za istraživanje došla kada je čistila košnice koje su bile pripremljene za zimu, a ličinke su kolonizirale voštano saće. Pošto je očistila košnice, stavila je ličinke u plastičnu vrećicu i nedugo nakon toga ustanovila da je “puna rupa”.