U selu Lijeske kod Zenice, gdje danas nema mnogo stanovnika, živi Jozefina Krišto – Zufica, žena kojoj dosada očito nije problem. Dok bi se mnogi žalili na samoću, Zufica je sebi pronašla društvo u vrtu, prirodi, glazbi pa čak i u razgovoru s biljkama.
Dane najčešće provodi među krumpirom, lukom, krastavcima, salatom i drugim povrćem koje sama uzgaja. U obližnjoj šumi skuplja ljekovito bilje i šumske plodove, a od njih priprema domaće sirupe i pripravke. Ukratko, kod Zufice se gotovo sve može pronaći samo supermarket nije potreban.
Posebna priča je njezin odnos s cvijećem i biljkama. S njima razgovara, bodri ih i, kako kaže, potiče da bolje rastu. Ako je suditi po njezinu vrtu, izgleda da metoda daje rezultate.
Da je oduvijek bila pomalo ispred vremena, pokazuje i priča o bazenu koji je izgradila uz kuću. Dok su trajali radovi, susjedima je govorila da kopa temelje za štalu. Znala je, kaže, da bi priča o bazenu u selu tada izazvala više pitanja nego sama gradnja. Na kraju nije nastala štala nego mjesto za rashlađivanje.
Zufica voli i glazbu, rado zapjeva i zasvira, a ovoga puta društvo joj je pravio Busovljak Marko Krišto iz Busovače, odličan harmonikaš. Kad je Marko razvukao harmoniku, nije trebalo dugo čekati da se Zufica pridruži pjesmom, pa je mirno selo nakratko dobilo svoju malu glazbenu pozornicu.
Cijelu zanimljivu priču zabilježio je Srećko Stipović, koji je još jednom pronašao jednu od onih životnih priča u kojima ima i rada, i humora, i pjesme.
Zufica tako pokazuje da život u gotovo praznom selu ne mora biti ni tih ni dosadan. Ima vrt, biljke, prirodu, bazen, pjesmu i dobru volju a kad još iz Busovače stigne Marko s harmonikom, onda samoća stvarno nema mnogo šanse.
RADIO BUSOVAČA • DOJAVE GRAĐANA
Imate vijest za nas?
Pošaljite nam vijest, fotografiju ili video putem WhatsAppa ili Messengera
