Sudbina obitelji nogometnog reprezentativca Bosne i Hercegovine Esmira Bajraktarevića zauvijek je obilježena tragedijom Srebrenice. Njegovi roditelji preživjeli su pad zaštićene zone Ujedinjenih naroda u srpnju 1995. godine, dok su dvojica njegovih daidža ubijena u genocidu.
Godinama nakon najveće tragedije koja je pogodila Srebrenicu, Esmirovi roditelji izgradili su novi život u inozemstvu. Upravo tamo rođen je Esmir, danas jedan od najperspektivnijih mladih reprezentativaca Bosne i Hercegovine.
Za njegovu tetku Ifu Golić najveći razlog ponosa nije samo njegov sportski uspjeh, nego i činjenica da nikada nije zaboravio svoje podrijetlo.
„Sretna sam zbog Esmira. On je moj cijeli svijet. Ponosna sam na njega. Još kao dijete volio je nogomet. Voli ljude, voli se šaliti. Nekad imam osjećaj kao da je rođen ovdje, a ne u Americi“.
Ifa i Esmirova majka Emina odrasle su u selu Sase kod Srebrenice. Nakon pada Srebrenice, zajedno s tisućama žena i djece iz Potočara prebačene su prema Kladnju, dok je Esmirov otac Elmir do slobodnog teritorija stigao probijajući se kroz šumu.
Nakon toga životni putevi odveli su ih u inozemstvo, gdje su se upoznali, vjenčali i započeli novu životnu priču.
Esmir Bajraktarević rođen je 2004. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, devet godina nakon genocida u Srebrenici.
„Kada smo stigli na slobodni teritorij, moja sestra je upoznala Esmirovog oca u Lukavcu. Kasnije su otišli u Švicarsku, osnovali obitelj, a Esmir je rođen u Americi“, prisjetila se Ifa.
Obitelj Husić tijekom genocida izgubila je dvojicu sinova. Esmirovi daidže Mevludin i Fahrudin također su voljeli nogomet, ali su njihovi životi nasilno prekinuti nakon pada Srebrenice.
Njihova imena danas su uklesana na spomen-obilježju Memorijalnog centra Srebrenica Potočari, gdje su ukopani brojni članovi njihove obitelji.
Iako je odrastao daleko od Bosne i Hercegovine, Esmir je ostao snažno povezan sa zemljom svojih roditelja. Njegova obitelj kaže kako se u kući uvijek njegovala ljubav prema Bosni i Hercegovini, jeziku, tradiciji i ljudima.
Još kao dječak sanjao je nogometnu karijeru, a uzor mu je bio jedan od najvećih nogometaša Bosne i Hercegovine.
„Govorio je: ‘I ja ću igrati kao Džeko.’ Nisu ga zanimale igračke ni kamioni, samo lopta. To mu je bilo u krvi“, prisjetila se njegova tetka.
Ponos na Esmirov uspjeh ne skriva ni njegov tetak Safet Golić.
„Svi smo ponosni na Esmira, posebno mi u Podrinju. Djeca ovdje nose dresove s njegovim prezimenom. On im je uzor“, kazao je.
Ističe kako je posebno važno što mladi nogometaš nikada nije izgubio vezu sa svojim korijenima.
„Njegovi roditelji svake godine dolaze u Bosnu i Hercegovinu, a i Esmir dolazi kad god može. Lijepo je odgojen mladić. Roditelji su mu prenijeli ljubav prema Bosni i Hercegovini, njezinoj tradiciji i narodu. On zna odakle dolazi“, poručio je Golić.
Priča Esmira Bajraktarevića svjedoči o tome kako, unatoč najvećim životnim tragedijama, nove generacije nose uspomene, čuvaju identitet i svojim uspjesima pokazuju da korijeni nikada ne prestaju biti važni.
RADIO BUSOVAČA • DOJAVE GRAĐANA
Imate vijest za nas?
Pošaljite nam vijest, fotografiju ili video putem WhatsAppa ili Messengera
