U Busovači nekada su pripreme za Praznik rada imale gotovo svečani karakter i počinjale su nekoliko dana unaprijed. Već sredinom travnja osjećala se posebna atmosfera u zraku. Kuće su se temeljito čistile, dvorišta uređivala, a voćnjaci i vrtovi pripremali za proljetne dane. Nije se radilo samo o uređenju prostora, već i o stvaranju ugođaja koji je nagovještavao dolazak jednog od omiljenih praznika u godini.
Uoči Prvog svibnja u gotovo svakoj kući vladala je užurbanost. Žene su pripremale razna domaća jela, kruh ispod sača, pite, kolače i druge specijalitete koji su se nosili na izletišta. Mirisi su se širili mahalama i dodatno budili uzbuđenje. Muškarci su se brinuli o nabavi drva, pripremi mjesta za loženje vatre i organizaciji zajedničkog odlaska u prirodu. Djeca su u svemu tome sudjelovala na svoj način, pomažući koliko su mogla, ali najviše iščekujući dan pun igre i druženja.
Poseban dio proslave bila je noć uoči praznika. U mnogim dijelovima Busovače okupljali su se susjedi i prijatelji, često na otvorenom. Palile su se vatre, sjedilo se u krugu, razgovaralo i pjevalo. Nije bilo rijetkost da se ponese harmonika pa bi pjesma trajala duboko u noć. Stariji su pričali priče o nekadašnjim proslavama, radu i životu, dok su mlađi slušali i upijali taj duh zajedništva. Ta večer bila je svojevrsna uvertira u praznik i mnogima je ostajala u najljepšem sjećanju.
Na sam dan Praznik rada ustajalo se rano, često već u zoru. Obitelji i društva formirali su kolone i zajedno kretali prema omiljenim izletištima oko Busovače. To su najčešće bila mjesta uz rijeku, šumski proplanci ili livade gdje je bilo dovoljno prostora za cjelodnevni boravak. Nosile su se košare i cekeri puni hrane, deke, posuđe i sve što je bilo potrebno za ugodan dan u prirodi.
Dolaskom na izletište započinjao je najveseliji dio dana. Ložila se vatra, pripremala hrana, a mirisi pečenja i domaćih specijaliteta širili su se zrakom. Ljudi su se međusobno obilazili, nudili jedni druge jelom i pićem te razmjenjivali priče i smijeh. Nije bilo formalnosti, svatko je bio dobrodošao i lako se uklapao u zajedničko druženje.
Glazba je imala posebno mjesto u proslavi. Harmonika je često bila u središtu okupljanja, a uz nju su se spontano započinjale pjesme koje su svi znali. Zaigralo bi se i kolo, a pjesma i smijeh odzvanjali su prirodom. Djeca su za to vrijeme trčala po livadama, igrala se raznih igara i bezbrižno uživala u slobodi. Za njih je Prvi svibnja bio pravi mali praznik radosti i druženja.
U nekim razdobljima, posebno u vrijeme bivše države, obilježavanje Praznik rada imalo je i širi društveni značaj. Organizirale su se radničke proslave, okupljanja i druženja koja su naglašavala vrijednosti rada, solidarnosti i zajedništva. Ipak, bez obzira na taj formalni dio, ono što je ljudima bilo najvažnije bila je prilika da budu zajedno.
Kako je dan odmicao, druženje je postajalo sve opuštenije. Ljudi su ležali na travi, razgovarali, prisjećali se prošlih vremena i planirali nove susrete. Nije bilo žurbe niti potrebe da se bilo kamo ide. Sve se odvijalo polako i spontano, u skladu s prirodom i dobrim raspoloženjem.
Za stanovnike Busovače Prvi svibnja nije bio samo slobodan dan, već simbol zajedništva, prijateljstva i jednostavne životne radosti. Takve su proslave ostavljale snažan trag u sjećanjima ljudi i i danas se prepričavaju kao vrijeme kada je malo bilo dovoljno za veliku sreću.
RADIO BUSOVAČA • DOJAVE GRAĐANA
Imate vijest za nas?
Pošaljite nam vijest, fotografiju ili video putem WhatsAppa ili Messengera
