Iako ne postoji jedan službeni recept koji je nastao isključivo za 1. maj, povijesni izvori i kulinarska tradicija pokazuju da današnji prvomajski grah vuče korijene iz vojničke i radničke kuhinje kraja 19. i početka 20. stoljeća. U tom razdoblju grah postaje jedno od najraširenijih jela koje se priprema za veće skupine ljudi zbog svoje jednostavnosti, dostupnosti i hranjivosti.
Obilježavanje Međunarodnog praznika rada počinje krajem 19. stoljeća, a s vremenom se uz radnička okupljanja razvija i običaj zajedničkog objedovanja. Upravo tada grah postaje jedno od glavnih jela jer se može pripremati u velikim količinama te dugo zadržava toplinu.
Tijekom 20. stoljeća, posebno na prostoru bivše Jugoslavije, ovaj se običaj dodatno učvršćuje. Prvi maj sve se češće povezuje s izletima u prirodu, druženjem i kuhanjem graha u velikim kotlovima.
Najstariji oblik koji se smatra temeljem današnjeg prvomajskog graha jest vojnički grah, koji potječe iz vojnih kuharica i kantinskih kuhinja srednje Europe, a kasnije i Jugoslavenske narodne armije.
Osnovna karakteristika tog jela bila je jednostavnost i mogućnost pripreme za veliki broj ljudi uz minimalne troškove.
Tradicionalni recept za vojnički i prvomajski grah
Ova verzija smatra se osnovom današnjeg kotlić graha koji se i danas priprema na prvomajskim okupljanjima.
Sastojci
- 120 g graha
- 8 g pšeničnog brašna tip 800
- 20 g crvenog luka
- 1 g češnjaka
- 10 g svježe mrkve
- 3 g koncentrata rajčice (28 do 30 posto suhe tvari)
- 100 g govedine (razni dijelovi)
- 20 g masti ili ulja
- 0,30 g mljevene crvene paprike
- 0,10 g crnog papra
- 1 g peršinovog lista
- 1 g dodatka jelima (nije preporučeno koristiti)
- 0,01 g lovorovog lista
- sol po ukusu
Priprema
- Grah se potopi u hladnoj vodi, pri čemu je važno da vode bude dovoljno kako bi grah imao prostora za bubrenje.
- Ostavlja se da se moči na hladnom mjestu 1 do 3 sata.
- Nakon toga se ocijedi voda u kojoj se grah močio, pa se stavlja u lonac, prelije hladnom vodom i kuha 10 do 15 minuta. Ta se voda zatim baca, a grah se ponovno prelije vrućom vodom i dodaje se meso narezano na manje komade.
- Dodaje se polovica sitno sjeckanog crvenog luka te se kuha uz povremeno dolijevanje tople vode.
- Na polovici zagrijane masnoće dodaje se preostali luk i mrkva narezana na sitne kockice ili naribana. Sve se dinsta dok lagano ne potamni.
- Kada je grah napola kuhan, dodaje se dinstani luk i mrkva, koncentrat rajčice te lovorov list.
- Na preostaloj masnoći zagrijava se brašno koje se prži dok ne dobije lagano smeđu boju. Zatim se makne s vatre i dodaju češnjak i mljevena crvena paprika te se sve dobro izmiješa.
- Kada grah omekša, posoli se i dodaje pripremljena zaprška uz stalno miješanje kako se ne bi stvorile grudice.
- Grah sa zaprškom kuha se još 20 do 30 minuta na laganoj vatri. Na kraju se makne s vatre, dodaje se mljeveni crni papar i sitno sjeckani peršin. Po potrebi se dodatno dosoli i posluži.
Zašto je grah postao simbol 1. maja
Grah je kroz povijest bio hrana radničke klase jer je bio jeftin, lako dostupan i izuzetno zasitan. Upravo zbog tih osobina postao je idealan izbor za masovna okupljanja.
Danas je prvomajski grah više od običnog obroka. On predstavlja tradiciju zajedništva, druženja i obilježavanja Praznika rada, koji se u mnogim krajevima i dalje ne može zamisliti bez kotla graha u prirodi.
Grah kroz povijest
Arheološki i povijesni podaci pokazuju da se mahunarke, uključujući rane vrste graha, leće i bobova, konzumiraju već tisućama godina.
Najstariji dokazi potječu s područja Bliskog istoka i Sredozemlja, gdje su ljudi još u neolitiku, prije otprilike 7000 do 9000 godina, koristili mahunarke u svakodnevnoj prehrani.
U starom Egiptu, Mezopotamiji te kasnije u antičkoj Grčkoj i Rimu, kuhane mahunarke bile su važan dio prehrane. Rimljani su imali jelo poznato kao “puls”, gustu kašu od žitarica i mahunarki, koje se smatra jednim od najranijih oblika jela sličnih grahu.
Današnji grah kakav poznajemo u europskoj kuhinji dolazi nakon otkrića Amerike. U Europu stiže u 16. stoljeću, kada ga Španjolci i Portugalci donose iz Novog svijeta, nakon čega se brzo širi i postaje jedan od osnovnih prehrambenih proizvoda u mnogim zemljama.
