Potočari danas ponovno postaju mjesto tišine koja govori više od bilo koje riječi. Molitve, suze i koraci obitelji koje već 31 godinu nose teret gubitka ispunjavaju Memorijalni centar. Svaki 11. srpnja vraća sjećanja na dane kada je čovječnost izgubila jednu od svojih najtežih bitaka.
Navršila se 31. godišnjica genocida počinjenog nad Bošnjacima u Srebrenici, zločina koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti Bosne i Hercegovine i Europe. U srpnju 1995. godine, u tadašnjoj zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda, u samo nekoliko dana ubijena su 8.372 bošnjačka muškarca i dječaka. Bio je to zločin koji je zauvijek promijenio živote tisuća obitelji i čije posljedice traju i danas.
U Memorijalnom centru u Potočarima danas će konačni smiraj pronaći još deset identificiranih žrtava. Za njihove obitelji završava dug put traganja, ali bol ne prestaje. Nakon desetljeća neizvjesnosti, ekshumacija i identifikacija napokon će imati mjesto na kojem mogu zastati, proučiti molitvu i odati počast onima koji su im nasilno oduzeti.
Ovogodišnje žrtve bile su u dobi od 20 do 56 godina. Među njima su i trojica mladića koji su tek zakoračili u život. Ubijeni su na području Srebrenice, Bratunca, Zvornika i Vlasenice, a njihovi posmrtni ostaci pronađeni su godinama kasnije u masovnim i sekundarnim grobnicama, u pokušaju prikrivanja jednog od najvećih zločina počinjenih nakon Drugoga svjetskog rata.
Najmlađi među njima je Senad Zaim Jusić, rođen 1975. godine. Imao je samo dvadeset godina kada je ubijen. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo, gotovo tri desetljeća nakon što je nestao na području Bratunca.
Najstarija žrtva koja će danas biti ukopana je Ramo Mustafa Dautović, rođen 1939. godine. U trenutku smrti imao je 56 godina. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice Kamenica Čančari, a danas će konačno počivati uz svog brata Jusu, koji je ranije ukopan u Memorijalnom centru.
Potočari danas nisu samo mjesto posljednjeg ispraćaja. Oni su mjesto na kojem se susreću bol, dostojanstvo i sjećanje. Ovdje svako ime nosi svoju priču, priču o prekinutom životu, neostvarenim snovima i obiteljima kojima je u jednom trenutku oduzeto sve. Ovdje se pamte dječaci koji nisu stigli odrasti, mladići koji nisu dočekali ostvariti svoje planove, očevi koji se nikada nisu vratili svojoj djeci i sinovi koje su njihove majke tražile desetljećima.
Dok se spuštaju posljednji tabuti, ponovno se otvaraju rane koje vrijeme nije uspjelo izliječiti. Mnoge majke danas će zagrliti samo mezar svoga djeteta. Mnogi sinovi i kćeri odrasli su bez očeva, noseći uspomene koje nikada nisu imali priliku stvoriti.
Srebrenica je više od mjesta na zemljopisnoj karti. Ona je trajna opomena da mržnja, kada joj se dopusti da raste, može dovesti do nezamislivih razmjera ljudskog stradanja. Zato je čuvanje istine i sjećanja dug prema žrtvama, ali i odgovornost svih budućih naraštaja.
Danas, kada se u Potočarima zatvaraju još deset mezara, ne zatvara se priča o Srebrenici. Ona živi u imenima žrtava, u suzama obitelji koje nikada nisu prestale čekati i u obvezi svih nas da pamtimo. Jer samo društvo koje čuva istinu i njeguje sjećanje može graditi budućnost u kojoj se ovakav zločin nikada i nikome više neće ponoviti.
RADIO BUSOVAČA • DOJAVE GRAĐANA
Imate vijest za nas?
Pošaljite nam vijest, fotografiju ili video putem WhatsAppa ili Messengera
