Svetkovina Tijelova, poznata i kao blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove, jedan je od najvažnijih katoličkih blagdana, duboko ukorijenjen u životu i tradiciji Crkve. Ova svetkovina slavi se deveti četvrtak nakon Uskrsa, odnosno prvi četvrtak nakon blagdana Presvetog Trojstva, a središnja je tema čašćenje Euharistije, odnosno vjere da se kruh i vino na misi pretvaraju u pravo Tijelo i Krv Isusa Krista.
Obilježavanje Tijelova započinje u 13. stoljeću, a korijeni blagdana vezani su uz viđenje augustinske redovnice svete Julijane iz samostana kod Liegea u Belgiji. U jednom viđenju punog mjeseca, na mjesecu je ugledala mrlju, što je protumačila kao znak da Crkvi nedostaje blagdan kojim bi se posebno častio Presveti oltarski sakrament. Na njezinu zamolbu, mjesni biskup Robert de Thorote uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove u svojoj biskupiji. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana diljem Crkve.
Drugi ključni događaj za širenje Tijelova bilo je euharistijsko čudo u Bolseni 1263. godine, kada je svećenik tijekom mise posumnjao u pretvorbu kruha i vina, a iz posvećene hostije navodno je potekla krv po oltaru. Ovaj događaj snažno je utjecao na jačanje čašćenja Euharistije.
Nakon tih događaja, papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom je ustanovio blagdan Tijelova za cijelu Crkvu, ali je njegova smrt spriječila širenje blagdana. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Tijelovo ima posebno značenje i u hrvatskoj tradiciji, ponajprije zbog euharistijskog čuda u Ludbregu 1411. godine. Tijekom pretvorbe na misi, svećenik je posumnjao u pravo čudo pretvorbe, a u kaležu je ugledao svježu krv. Događaj je istraživao papa Julije II., a kasnije je dopušteno javno štovanje relikvije Krvi Kristove, što se u Ludbregu slavi svake prve nedjelje u rujnu.
Tijelovo je poznato i po procesijama koje su prvi put održane u Kölnu u Njemačkoj sedamdesetih godina 13. stoljeća, a taj se običaj proširio po cijeloj Katoličkoj Crkvi u 14. stoljeću. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok vjernici pjevaju, mole i nose cvijeće. U nekim hrvatskim krajevima Tijelovo se naziva i Brašančevo, naziv koji potječe iz 18. stoljeća. Riječ dolazi od “brašno”, jer se kruh, koji postaje Kristovo Tijelo, pravi od brašna.
Tijelovo je blagdan koji okuplja vjernike oko središta njihove vjere – Euharistije, te kroz povijest i običaje svjedoči o dubokoj duhovnoj i kulturnoj povezanosti naroda s ovim otajstvom
