Kao što je slučaj i s trendovima općenito, i nogometni trendovi tijekom godina doživljavaju svojevrsnu rotaciju. Kao što se nekad u modu zna vratiti frizura koja je bila u trendu još u osamdesetim godinama prošlog stoljeća tako se i u nogometnu “modu” znaju vratiti ideje koje su bile u trendu prije 20 ili 30 godina.
Svi u Premier ligi bacili dugi aut
Možemo reći da u proteklih 15 sezona, još od one sezone 2009./2010. kad je Inter prvenstveno granitnom obranom došao do osvajanja Lige prvaka te sveukupno trostruke krune, klupski nogometni vrh najčešće obiluje momčadima s velikim posjedom lopte, ofenzivnim i veznim igračima koji tehnički mogu napraviti prevagu na malim prostorima, a i defenzivcima te vratarima koji imaju iznadprosječnu tehničku kvalitetu za otvaranje igre iz zadnje linije.
Od Guardioline “tiki-take” nogomet je evoluirao kroz Kloppov “gegenpressing”, gdje je glavna poanta igre bila u osvajanju lopte duboko u polovici protivnika i brzo kreiranje iz takvih situacija. Tu je, recimo, nogomet počeo dobivati na fizikaliji i nekako je nesvjesno i slučajno baš to postupno dovelo do promjena koje nas, barem u smislu nogometnih trendova, nekako vraćaju u prošlost.
Podaci koje ćemo prezentirati djelo su engleskog analitičara Marka Careyja iz The Athletica i bazirani su na početku sezone 2025./2026. u engleskoj Premier ligi, ali to nije nužno ograničavajući faktor. Već smo dugi niz godina svjedoci da se nogometni trendovi iz Premier lige vrlo često prelijepe na ostatak klupskog nogometa. Kao što je riječ o najutjecajnijoj ligi svijeta za gledatelje, isto tako je slučaj i s trenerima, igračima i članovima stručnih stožera.
Prva velika razlika koja se može uočiti jest porast udjela golova iz prekida u ukupnom zbroju pogodaka. Carey je usporedio početke sezona, točnije prvih šest kola budući da je u trenutačnoj sezoni odrađeno samo šest kola, i došao je do iznimno zanimljivih podataka. U uvodu sezone 22./23. udio golova iz prekida iznosio je 29 posto, u uvodu sezone 23./24. iznosio je 26 posto, u uvodu prošle sezone 25 posto, a u uvodu ove sezone znatno viših 36 posto. Sve više klubova u Premier ligi posvećuje pažnju prekidima i zapošljava sve više članova stručnog stožera koji su specijalizirani isključivo za prekide. Gledamo sve više i više uigranih kombinacija iz kornera i slobodnih udaraca, a u dobroj mjeri je to u engleskoj popularizirao Arsenal.
A tek drastična promjena dolazi kad usporedimo izvođenje auta. Bacanje lopte rukom u kazneni prostor sve je češća taktika koju su, vjerovali ili ne, sve momčadi ove sezone u Premier ligi već iskušale, a 17 od 20 momčadi je iz dalekog bacanja auta uspjelo generirati kvalitetnu priliku. Kad po postotku izvedenih auta iz posljednje trećine koji su bačeni u kazneni prostor suparnika usporedimo uvod u protekle tri sezone i u ovu trenutačnu, dolazimo do još veće razlike. U uvodu sezone 22./23. takvih je auta bilo 12 posto, u uvodu sezone 23./24. bilo ih je 13 posto, u uvodu prošle sezone 11 posto, a u uvodu ove sezone čak 26 posto. Ovaj porast u želji za kreiranjem prilika bacanjem sa strane je, naravno, usko povezan i s porastom želje za kreiranjem iz prekida.
Nadalje, ubilježen je i porast broja pogodaka postignutih nakon 90. minute, dakle u sudačkoj nadoknadi drugog poluvremena. U sezoni 22./23. nakon prvih šest kola pala su tek četiri takva gola, a u sezoni 23./24. palo ih je čak 18, no riječ je o sezoni u kojoj su engleski suci tada davali nevjerojatno duge nadoknade, koju su se onda u uvodu prošle sezone skratile, pa je tako u prvih šest kola sezone 24./25. palo 13 golova u nadoknadi. Iako se nadoknade nisu znatno produžile za ovu sezonu, u uvodu za sezonu 25./26. palo je rekordnih 20 golova nakon 90. minute u ovih prvih šest kola. Čak je u pretprošlom kolu srušen rekord za najviše golova nakon 90. minute u jednom danu Premier lige; palo ih je čak osam!
Već spomenuti Carey i drugi analitičar The Athletica, Jon McKenzie, debatirali su zašto je ovaj porast golova u završnici takav. S jedne strane je Carey ponudio prilično jednostavan argument, a to je utjecaj povećanja broja izmjena s tri na pet na golove u završnici. A McKenzie je, pak, ponudio nešto slojevitiji taktički argument. On je, kao što smo već natuknuli, povezan s utjecajem Kloppova (odnosno Rangnickova) gegenpressinga, gdje su mnoge kvalitativno slabije momčadi, sve češće počele visoko pritiskati, čak i protiv favorita. Međutim, to je, ističe analitičar, dovelo do puno većeg trošenja momčadi nego da ona sjedi u srednjem ili niskom bloku, pa su onda stoga mnoge takve momčadi u završnicama utakmica umorne i taman taj dio nadoknade bude onaj gdje nemaju dovoljno svježine i koncentracije.
Još jedna brojka koja nam ukazuje na promjene taktičkih trendova jest broj zaleđa. U prvih šest kola iz protekle tri sezone ukupan broj zaleđa u Premier ligi je izgledao ovako: 208, 228 i 220, dok je u prvih šest kola ove sezone zabilježeno 168 zaleđa. Jednim manjim dijelom to otpada na situacije gdje bi se možda provjerama naknadno utvrdilo da je zaleđe, a u međuvremenu je napad bio upropašten. No puno veći udjel jednostavno otpada na situacijsku inteligenciju nogometaša koji sve bolje i preciznije “tajmiraju” svoja utrčavanja, sve bolje izbjegavaju ofsajd zamke i generalno su sve bolji u pozicioniranju.
U prijevodu, nakon nogometnog trenda koji je bio zasnivan isključivo na tehničkoj potkovanosti, sve od vratara pa do centarfora, nakon nogometa koji je postao atletika s količinom trke i presinga, dojam je da nam slijedi nogomet koji će biti zasnovan na kontroliranim situacijama kao što su prekidi. Dojam je i da će utakmice sve češće ovisiti o posljednjim trenucima u kojima su i koncentracija i fizička pripremljenost maksimalno testirani. Dojam je da nam slijedi neki novi nogomet.
