Nekada zlatni standard, danas sporadična pojava na koju većina manje sretnih gleda sa zavišću – 13. plaća, i danas obvezna u dobrom dijelu europskih zemalja. Kod nas sve rjeđe. Većina radnika u praksi i ne zna o čemu je riječ. Poslodavci kažu – to je ono što je jednako oporezovano kao i sva druga davanja, pa nije ni čudo što je rijetkost.
Kada se nekoliko ozbiljnih kompanija javno pohvali da će svoje radnike nagraditi 13. plaćom, može se samo čestitati. I kompaniji i radnicima jer se na pitanje što je 13. plaća većina sugovornika nasmijala. Trinaesta plaća jedan je od načina da se radnici nagrade za dobre poslovne rezultate. Odgovorni menadžeri, kaže ravnatelj Agencije za posredovanje u zapošljavanju Spektar Miroslav Vukajlović, u pravilu je planiraju.
– Glavni i osnovni razlog je da tom isplatom pokažu poštovanje svojim suradnicima i da ih dodatno motiviraju da se danas-sutra, kad dođu na posao, i dalje fokusirano odnose prema zadacima – navodi Vukajlović. Ali, takvih je, kažu u Savezu sindikata, iz godine u godinu manje.
– Sve je manje onih koji su čak možda prošle ili pretprošle godine bili pozitivan primjer takve prakse – navodi Božana Radošević iz Sektora za ekonomsko-financijske poslove Saveza sindikata. I ne samo to nego o inače sjajnom poslovnom potezu koji potiče lojalnost i predanost poslu većina javno ne govori. Razlog njezinoj sporadičnosti stručnjaci vide u poreznom tretmanu ovakvih davanja.
